Nekad se zanat za kako se ženski i muški satovi popravljao učio dugi niz godina, bio je to cijenjen zanat zato jer su i satovi, posebice muški satovi – bili jako cijenjeni.
Ljudi su ih popravljali jer kad bi kupili jedan jako dobar sat, onda bi ga imali praktički cijeli život ako su ga redovno popravljali i servisirali.
Osim što si zanat kako se ženski i muški satovi popravljaju učio kod majstora urara koji bi te uzeo na praksu, ako si imao sreće neke marke satove bi te pozvale u svoje tvornice gdje bi se održavali seminari kako se servisiraju i popravljaju njihovi modeli satova, posebice muški satovi kojih je bilo puno više vrsta i modela u ponudi i prodaji u to doba.
U doba dok sam ja bio na seminarima u Trstu, kuća koja je imala četiri kata, tri kata i potkrovlje i sva ta četiri kata su bila namijenjena prodaji satova i nakita. Treći kat je bio namijenjen za satove i rezervne dijelove, ali uz te rezervne dijelove oni su imali i servis gdje su servisirali satove koji su imali reklamacije i bili vraćeni u trgovinu.
Svaki put kad bi muški satovi uvodili nove kalibre, kod nas je bila praksa kada se uvedu neke nove tehnike da se onda ide u tvornicu ili u neki ovlašteni servis na specijalizaciju. Tako sam ja išao jer su se pojavili prvo mehanički satovi na navijanje koji su bili najpopularniji, a iza toga su se pojavili automatski muški satovi koji su se navijali mahanjem ruke, a onda je došla treća generacija kvarcnih satova.
Ja sam od 1977. do 1990. radio u poduzeću “Sat” i u to vrijeme sam ja tu išao na ta tri seminara jer su se muški satovi jako brzo razvijali u tom periodu.